Predložena je nova hipoteza koja objašnjava prirodu snova

Predložena je nova hipoteza koja objašnjava prirodu snova
Predložena je nova hipoteza koja objašnjava prirodu snova
Anonim

Američki neuroznanstvenik Eric Hoel predložio je novu hipotezu koja objašnjava funkcionalnu svrhu snova. Prema naučniku, čudnost i halucinacijska priroda snova nije neurofiziološki propust uzrokovan greškama u neuronskim mrežama, već važna značajka koja omogućava mozgu da uči simulirajući situacije koje nadilaze svakodnevna iskustva. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Patterns.

Pitanje zašto osoba sanja tradicionalno je kontroverzno u naučnoj zajednici. Inspirisan tehnikama veštačke inteligencije koje se koriste za obučavanje dubokih neuronskih mreža, Erik Hoel, docent za neuroznanost na Univerzitetu Tufts, predložio je svoju hipotezu da snovi pomažu našem mozgu da generalizuje svakodnevna iskustva.

"Prvobitna inspiracija za duboke neuronske mreže bio je mozak", rekao je Hoel u saopćenju Cell Pressa.

Jedan od problema sa mašinskim učenjem je taj što mašina uvijek misli da je niz situacija s kojima se može suočiti ograničen skupom obrazaca učenja. Kako bi to izbjegli, programeri umjetne inteligencije unose određene nedostatke i kaos u predloške. Na primjer, postoji tehnika napuštanja podataka koja prisiljava stroj da donosi odluke u slučaju nepotpunih informacija.

Dakle, tokom testiranja bespilotnih vozila, programeri posebno uklanjaju određena područja slike unutrašnjeg ekrana tako da navigacijski sistem predviđa šta se može sakriti iza crnih kvadrata.

"Postoji nevjerojatan broj teorija o tome zašto sanjamo, ali htio bih skrenuti pažnju na hipotezu da je iskustvo iskustva u snu ono što uzrokuje snove", kaže naučnik.

Ova hipoteza sugerira da snovi čine naše razumijevanje svijeta manje pojednostavljenim i sveobuhvatnijim.

"Neobičnost snova, njihova razlika od iskustva buđenja, daje im biološku funkciju", piše autor članka.

U prilog svom gledištu, Hoel navodi činjenicu da se u snu često pojavljuju situacije koje se ponavljaju mnogo puta u stvarnom životu. Naučnik tvrdi da se u ovom slučaju aktivira stanje pretjeranog prilagođavanja, a mozak pokušava generalizirati zadatak stvarajući snove.

Djelomično, prema istraživaču, funkciju "umjetnih snova" obavljaju igrani filmovi i romani - oni djeluju kao zamjena za snove. Tehnologije virtualne stvarnosti igraju istu ulogu.

Razlika između mozga i umjetnih neuronskih mreža je u tome što je nemoguće onemogućiti učenje mozga, a ako za to nema dovoljno novog iskustva u životu, snovi se uključuju. Prema tome, prema autoru, mozak trenira svoje percepcijske i kognitivne sposobnosti i održava svoje performanse.

Preporučuje se: